nedjelja, 16. srpnja 2017.

Eskurzije 2017. = PP Papuk i PP Kopački Rit






















-Mnogo sam se dvoumila da li bih uopće trebala pisati ovaj post jer sam imala veliku nesreću sa svojim fotografijama. Kada sam išla u kamp, morala sam imati čistu karticu, ali nekim slučajem se moje fotografije nisu uspjele prebaciti i trajno su izbrisane. Tako ja nemam niti jednu fotografiju sa niti jedne eskurzije. Dobro, što sam zamolila kolegicu da fotografira mojim mobitelom, njezine fotografije imaju neke greške koje ja uviđam, ali uzmite u obzir da ona inače ne fotografira. Doljnje fotografije stvarčica koje sam kupila su moje.

-Ove godine imali smo dvije eskurzije, prva je bila 26.5. i ona se je plaćala, a obuhvaćala je odlazak u park prirode Papuk te kupanje u Daruvarskim toplicama (Aqua Balissea). Druga je bila u park prirode Kopački Rit, 14.6, i ona je bila besplatna za sve učenike škole. Odmah na početku ću vam reći da i nisam prezadovoljna.

26.5. PP Papuk i Daruvarske toplice

-Na put smo krenuli u 6 sati, pokupili područnu školu i krenuli. Tijekom vožnje naša vodkinja je tražila od nas da pjevamo i pričamo. U 6 sati nitko od nas nije htio, ali ona je bila uporna, kao da je vodič maloj djeci, a ne djeci na pragu tinedžerstva. Znači prvo što mi je zasmetalo jeste nametljiva vodkinja. Kada smo došli u Papuk, gledali smo neki film, a onda smo šetali. Šetali smo nekih sat do sat i pol, to je bilo predivno, čisti zrak, okruženi prirodom, zezanje, druženje.. No, opet naravno vodkinja se pokazala nametljivom jer je tražila da se s njom fotografiramo na svakoj pod-stanici parka prirode. Shvaćam ja, da treba imati uspomenu, i okej mi je 3-4 fotografije, čak i 5-7, ali ne i 10-15. Nakon tog malog obilaska, umjesto da krenemo za Daruvar i možda nešto i vidimo od tog grada. Mi smo morali sjediti u parkiću i jesti ono što smo ponijeli za sobom i to 2 sata. Ja sam već u pola sata pojela sendvič, nazvala kolegicu, otišla na WC i popila 2 soka. Nismo smjeli ići do suvenirnice ili se šetati, dakako da je taj dio bio užasno dosadan jer smo za to vrijeme mogli šetati i razgledavati Daruvar. Tek smo nekih 20 minuta imali za suvenirnice i onda se nas 50 skupilo u malom prostoru, na kraju sam izašla i kupila ručni rad koji je skuplji, ali bolje to nego da se ugušim u suvenirnici. 

-Nakon nekih sat i pol smo stigli u Daruvar, pokazatelj neorganizacije je došao na visoki stupanj kada smo vani morali (po vrućini) čekati pola sata jer nije dovoljno ulaznica pripremljeno. Kada smo ušli dobili smo neke narukvice koje su užasne jer nema šanse da ne ispadnu dok plivate. Ručak je bio na gornjem dijelu, tamo je bilo užasno vruće, doslovno smo se skoro ugušili. Za ručak je bila neka pljeskavica na kojoj je bio sir, i pomfrit pokraj. Sve bi to bilo lijepo da je to bilo i ukusno i dobro spravljeno. Lično volim sir, i držim se da je ovaj bio pokvaren (na mom tanjuru), pljeskavica je bila dobra, ali zato je pomfrit bio sirov. Kada su nam dali vodu, ona je imala okus klora, i svi na stolu smo vratili vodu iz usta u čašu koliko je to bilo intezivno (kao da je klor direktno stavljen u bokal). Zbog toga sam si naručila Sprite koji sam čekala 20 minuta i platila ga 25 kuna (kao da je tečno zlato, a ne sok). U bazenu je bilo lijepo, plivala sam, prskala se, zezala i pričala. No, jedna stvar me je iskreno zasmetala je to što je u ugovoru pisalo da na tobogan možemo besplatno, ali mi smo to platili. Nije to skupo, ali neki nisu mogli platiti jer su mislili da je sve plaćeno pa ni nisu novce nosili ili su nosili 50 kuna za neki magnet i sok.

-Oko 18 sati smo izašli i kako nisam imala više vode, u trgovinici sam si kupila Cedevitu (cijenu ne želite znati). Zamolili smo vodkinju da nas odveze u Lidl, i tamo sam si kupila vodu i slatkiše po prihvatljivoj cijeni. Putem do kuće smo se svi zezali, igrali istina i izazov, kući sam došla oko 21 sat.

-Moje sveukupno mišljenje je da sama eskurzija i nije baš jako sadržajna niti dobro organizirana. U 7 godina školovanja nema eksurzije na koju nisam išla (osim putovanja na more) i ova je bila do sada najgora. Prošle godine smo isto išli na jedan dan, ali smo vidjeli mnogo više stvari nego sada. Bilo je lijepo jer kad si sa društvom uvijek je lijepo.











































Stvarčice koje sam kupila 


















-Sve stvari od drveta su kvalitetno odrađene i lijepa dekoracija. Med je stvarno ukusan i zdrav.

14.6. Kopački Rit

-Krenuli smo oko 9, išla je čitava škola i trebala su nam tri busa. Kada smo došli, gledali smo neki filmić, a ona onda smo se šetali nekih pola sata. Poslije toga su nam rekli da stavimo dekice i da jedemo, igramo itd.. Trebali smo ići na neki Titov ljetnikovac no vozač nije htio voziti, a smatrali su da nisu sva djeca za toliko hodanje, tako da smo mi do 15 sata bili tamo, ne radeći ništa. Učitelj tjelesnog je uzeo dečke za nogomet, a nas cure tko šiša, mi smo igrale odbojku, a pošto sam ja rijetka koja ne trenira odbojku, čim su došli dečki, uklonila sam samu sebe. Ne znam zašto, ali niti jedan sport ne volim igrati pred dečkima, posebno onaj koji oni treniraju jer mi često nešto podbacuju ako ne znam i znaju biti i bezobrazni. Oko 14 sati  su otišle područne škole, a zbog nedostatka busa mi smo čekali sat vremena da se vrati po nas. Nažalost, nemam niti jednu fotografiju jer su se sve izbrisale.

Magnet koji sam kupila















-Baš mi se sviđa. Oko 13 sati sam nagovorila učiteljicu da idemo u suvenirnicu, pa sam si kupila magnetić. Inače, nikada nemojte sa mnom u trgovinu jer sam ja umjesto učiteljice pitala može li na kartice i onda je učiteljica skoro pokupovala pola trgovine, no zaustavila se na majici i još nekim sitnicama.

-Opće mišljenje mi je da ni ova eskurzija nije baš odlično organizirana, meni se nije svidjela jer sam hiperaktivno dijete i u opisu posla mi nije sjedenje od 9 do 15 sati na travi. Jeste da sam igrala odbojku, ali ne mogu to igrati čitav dan. No, ipak je bilo lijepo udisati svjež zrak i biti sa osmašicama koje odlaze. 


srijeda, 12. srpnja 2017.

Knjiga koju sam pročitala u lipnju

Lee Child
Zamka














-" U novom romanu o Jacku Reacheru Lee Child opisuje svijet njujorškog podzemlja i vojne birokracije. Reacher i Jodie, kći pokojnog generala Garbera koji je bio Reacherov učitelj, razmrsit će misterij nestanka jednog američkog vojnika u ratnom paklu Vijetnama, a koji je povezan s opakim kriminalcem unakaženog lica Hobijem Kukom. Hobie Kuka beskrupulozni je kamatar koji ostavlja krvavi trag jezivih zločina za sobom. Njegove žrtve proživljavaju fizički i psihički pakao, ali njegov je problem u ome što je dirnuo u Racherovu svetinju - poštene američke vojnike i njihov neokaljani patriotizam. Razotkriti zamršeni slučaj iz Vijetnamskog rata star 30 godina traži najboljeg istražitelja, njegovu hrabrost, borilačke vještine i svakako njegov lucidni um."

-Kao prvo, nema veze što postoji serijal knjiga o Jacku Reacheru jer je svaka knjiga posebno za sebe i ne morate se brinuti da nećete moći popratiti.  Meni se knjiga jako svidjela, malo je teža za razumjeti jer je taj zločin stvarno jako zamršen i sve treba povezati. Kraj je stvarno nešto što ne možete očekivati, iako vam padne da ga znate, vjerujte mi ne znate! Naravno, sve to prati i jedna lijepa ljubavna romansa, te dodatni likovi kojima je život u opasnosti. Svakako ju preporučujem.

Ocijena: 10/10
Cijena: 29,90 kn


nedjelja, 9. srpnja 2017.

Nedjeljom navečer = tjedan od 3.7. do 9.7. (2017.)






































-Dugo se već nismo čitali uz ovu rubriku, nekako mi je žao zbog toga, ali i u drugu ruku nije jer su na blogu bili postovi koji su različiti i malo upotpunjuju moj blog.

-Mislim da u ovom tjednu nije bilo dana kada nisam išla u grad i budila se poslije sedam. Svaki dan sam gledala i seriju i film, pročitala knjigu, čitala vaše postove i komentirala.

-Prvi put ovog ljeta sam se okupala u bazenu. Jedno veliko "jej" za konačni dolazak pravog ljeta. U četvrtak sam se kupala sa nećakinjama i bilo je baš zabavno. U petak sam imala sastanak vatrogasaca, a jučer je bio od mog šogora rođendan.

-Danas sam dan provela spremajući se za put, a kasnije i otišla kod sestre. Moji su vozili bale sjena i kleje, pa sam ja sa nećakinjama i nećakom, te sestrama bila tamo. Volim takve stvari jer budem sa sestrama i zajedno pričamo. Bili smo i bašti, lubenice su se počele razvijati što je još jedan lijep osjećaj. Sada konačno nakon što sam došla kući i spremila zadnje stvari donosim vam svoje fotografije od danas. 





















-Sad je vrijeme i da kažem na kakav se put spremam. Znači prije nekoliko dana k meni je došao susjed i natjerao mog tatu da mi potpiše da idem u Fažanu (u Istri, na moru) sa vatrogascima na tjedan dana. To je kao neki kamp sa ljetnim igrama i idemo mi kao ženska ekipa mladeži. Putujemo noćas u 4 sata i jako sam uzbuđena oko toga. 

-No, ne brinite se! Postova će biti, danas sam puna 3 sata sjedela pred računalom i pisala. Jedan će izaći u srijedu, a drugi u nedjelju. Na sve komentare ću odgovoriti kada se vratim, dok ću druge postove na vašim blogovima pročitati, a novije ću i komentirati. Naravno, poslije svega dolazi post o tome kako sam se provela. Do tada doviđenja i velika pusa od mene. 


četvrtak, 6. srpnja 2017.

Citati za mjesec lipanj

-Društvance moje, kako vi provodite ljeto? Ja uskoro idem na more, ali i ovako mi je sjajno, samo što sam jako neispavana jer do pola 1 gledam neki film, a budim se oko 7-8 jer idem redovito sa roditeljima u grad kada idu po otrove ili kupovinu. I nažalost sam dobila neki glupi osip na vratu zbog kojeg i idem kod doktora. No, s vedrije strane konačno je kod mene zatoplilo i jučer sam se prvi put okupala u svom bazenu ove godine. Možda ste i primjetili brojku 100 u mojim pratiteljima. Hvala svima vama na podršci, lijepim komentarima i nadam se da ćemo se još dugo družiti. Sada vam donosim lipanjaske citate:


































-Nadam se da vam se post svidio, te da ste uživali. 😊



nedjelja, 2. srpnja 2017.

Foto radionica = što sam ja naučila?






















- U prošlom postu sam vam pisala o ljetnom kampu, što smo radili itd.. Danas vam donosim lekcije koje sam naučila na foto radionici od svog mentora, nadam se da će i vama pomoći isto koliko su i meni. Ako ste pravili neke greške, vjerujte mi i ja sam, i sada se trudim uvijek ih imati na pameti. Prvo ću napisati savjete i na nekim svojim fotografijama vam pokazati te greške ili dobre strane.

1. Stvar je u fotografu, ne u fotoaparatu
-koliko god neki fotoaparat bio profesionalan, ako ti nemaš mašte, želje i ljubavi za fotografiju, od toga neće biti ništa.

2. Samo je jedan motiv, sve ostalo su samo ukrasi
-na fotografiji jedna stvar treba biti motiv, ono u što gledamo, sve ostalo treba samo nadopunjavati fotografiju. Niti jedna dobra fotografija nema 2 motiva.

3. Motiv ne treba nužno biti u središtu
-rijetke su fotografije kojima je motiv u sredini, a da su stvarno dobre.

4. Motiv uvijek treba gledati na stranu sa više prostora
-ako fotografirate građevinu ili čovjeka, koji je okrenut i gleda u nešto, uvijek on treba biti u kutu i gledati prema slobodnom prostoru.
Primjer:


















-na ovoj fotografiji vidimo curu koja fotografira, i vidimo ŠTO ona gleda,tj. u ovome slučaju i fotografira, nije dobro ako vam motiv gleda u "zid".

5. Odsječeni dijelovi tijela ne dolaze u obzir
-znate ono kada se na fotografiji vidi dio čovjeka, e to izbjegavajte.

6. Pazite na predmete
-situacija kada vam bure padne u kadar i uništi cijelu fotografiju, vjerujte mi nije fora, zato maknite bure i kasnije ga vratite na mjesto.
Primer:

















7.Svi oni filteri tipa negativ su čista glupost, i stvar za neupučene
-jedino što dolazi u obzir je crno-bijela fotografija jer nekada tako bolje izgleda.

8. Opcija Auto nije poželjna (kao niti blic)
-ovo najčešće koriste početnici, no ona nekada zna staviti preveliki ISO (osjetljivost) i tada se sve mane vide. Zbog blica ćete ispasti blijedo, te plošno.

9. Fotokopir može uništiti fotografiju
-ako printate pazite da fotokopir ne printa tamno jer to na kraju uništi sav trud.

10. Žice su nepoželjne
-ako fotografirate kuće, pazite da vam se ne vidi previše žica jer one pokvare dojam.

11. Ne ukrivljujte fotografiju
-ovo sam i ja dosta puta radila, ali to je vrlo ružno jer iako nama to ispadne normalno i "fora" zapravo je istina da izgleda da se svijet na fotografiji ruši.
Primjer:


























12. Pozadina je važna
-pozadina mora biti lijepa i ne treba previše odvlačiti pažnju od motiva. Isto tako ako fotografirate ljude pazite da ne izgleda da u pozadini nešto izviruje iz njihove glave.

13. Na portretima se moraju vidjeti osjećaji
-zato je najbolje fotografirati ljude ako vas ne vide jer se onda vide osjećaji. Sve one fotografije našminkanih dama u časopisima nisu portreti jer ne možemo iščitati osjećaje sa njihovog lica.

14. Razbijte monotoniju
-ako fotografirate žbunj, vrlo je važno da tu negdje bude nešto u drugoj boji jer sami žbunj zelene boje i nije zanimljiva pojava. Jedan crveni cvijet i fotografija je već mnogo bolja.

15. Najbolje vrijeme za fotografije je sat-do sat i pol poslije izlaska Sunca, te pola data-sat prije zalaska Sunca
-tada su boje najintezivnije, te je sama fotografija "čarobnija".

16. Svatko ima stil koji mu leži
-netko voli fotografirati ljude, drugi građevine, treći prirodu i tako u nedogled. Vrlo je važno da znate što vam je najdraže i što vam najbolje leži, ostale dijelove možete uvrštavati u najdražu temu i samim time i ta polja usavršavati.

17. Ljudi nadopunjuju fotografije
-neke scene izgledaju suviše apokalipstičko i tužno bez ljudi, zato je važno nekada ubaciti nekoga jer ljudi svojim prisustvom nadopunjuju doživljaj. Ne uvijek! Ali nekada fotografija izgleda prazno.

17. Neizrezana i neuređivana fotografija je dobra fotografija
-lično me je ovo doista iznenadilo jer dosta blogerica čije fotografije mnogo volim ih uređuje u raznim programima. No, istina je da ako je fotografija dobra, ne treba ju uređivati niti izrezivati. Realno gledano, to je i istina, prije nije bilo tih programa, i fotografi su radili i bolje fotografije od današnjih. Uređivanje je zapravo popravljanje fotografije, a svi znamo ako je nešto dobro da ne treba popravljanje. Moj mentor je rekao da je uređivanje u redu, ako  je neka fotografija jako lijepa, a neki detalj (stvar, svjetlost..) kvari to. U tom slučaju je poželjno malo je urediti i tako je dovesti do savršenstva.

18. Manje je više
-nemojte uraditi mnogo fotografija koje na kraju nećete nikada ni pogledati. Napravite malo fotografija, ali da budu lijepe i vrijedne.

19. Fotografirajte iz različitih kutova
-nemojte napraviti 20 fotografija iz istog kuta, radije napravite 5 iz različitih kutova (od gore, pa od dolje, na desno, na lijevo..)

20. Ne briši fotografije na terenu
-kao prvo, baterija vam se prazni. A kao drugo, vi niste ni svjesni što zapravo brišete. Ja sam na terenu htjela obrisati jednu fotografiju koja mi se čini banalna, a kad smo je gledali na računalu je izgledala odlično. Jako se svidjela jednom čovjeku iz foto kluba i zbog nje sam ponosna na sebe. Dolje ju možete vidjeti:



























-Nadam se da vam se post svidio, te da će vam ovi savjeti biti od koristi. Svakome tko ima priliku, preporučujem da ode na jednu takvu radionicu jer se stvarno dosta nauči.



srijeda, 28. lipnja 2017.

12 ljetni kamp tehnike Beli Manastir























-Ljetni kampovi su mjesta gdje se stvaraju ljubavi, prijateljstva, gdje učimo, a zabavljamo se. Prošle godine sam bila u kampu književnosti i bilo je stvarno jako lijepo, ove godine sam htjela ponoviti to iskustvo. No, ove godine umjesto kampa književnosti išla sam u kamp tehnike.Svaka škola je odabrala par učenika, a grad Beli Manastir je platio sve troškove, tako da je ovaj kamp za sve nas bio besplatan. Na prijavnici smo sa brojevima 1,2 i 3 označavali radionicu koju bismo htjeli pohađati, ja sam pod broj 1 označila radionicu digitalne fotografije, što je očito jer jako volim fotografiju. Trebali smo imati svoj aparat, tako da sam ja nosila mamin Olympus VG-110 koji ima 12 Megapixela. Solidan fotić.

Prvi dan

-U tu Mađarsku kuću ja sam stigla u pola 11. Tamo je već bila prijateljica iz škole, prijavila sam se voditelju i on nam je dao sobu. Mi smo bile u prizemlju, prva spavaona. . U spavaoni ima 8 kreveta i cure su već bile tamo, ja sam odabrala gornji krevet i ostavila naravno ogroman kofer jer ja sam ona cura koja nosi hrpu preparata. Vani sam razgovarala sa jednom curom s kojom treniram, prozivani smo po radionicama i dobili smo oznake s imenima da se raspoznajemo. Podjelili su nam majice, ja sam tražila S, ali sam dobila M (bukvalno, skoro svima je bila velika majica). Obukli smo je svi i fotkali se u njoj, a onda smo je skinuli. Dobili smo i neki paket od školske knjige (bilježnicu, časopis, sat ravnala itd..). Imali smo kratak razgovor sa svojim mentorom o tome kakve fotoaparate imamo (nas 5. je bilo u foto-radionici). Poslije ručka, smo trebali gledati neki film o Baranjskoj čistoći, ali nas je mentor izvukao i mi smo u jednoj sobi započeli sa predavanjem. Gledali smo neke fotografije i govorili što s njima ne valja, prošli smo kroz osnovne funkcije, ali i one malo naprednije. Odgledali neki mali filmić, pa nam je mentor rekao neke cake. Na kraju smo dobili neke knjige, nalazili smo fotografije koje nam se najviše sviđaju i obrazlagali zašto nam se baš one sviđaju. Naš mentor je stvarno dobar, on je rekao da ako nešto trebamo ili nam postane dosadno, samo mu kažemo i on će napraviti stanku. Imali smo jedno 4-5 stanka za piće i wc, plus da smo smjeli koristiti mobitele ako nas na primjer netko zove. (Ne ono da se igramo dok on priča).

-Oko 5 nas je pustio, i pošto ja nisam znala da li ćemo imati vremena nakon večere (jer ne smijemo u sobe, dok svi ne završe sa jelom) otuširala sam se. No, tragedija je što nije bilo tople vode i ja sam se bukvalno tuširala u ledenoj vodi. Vani je pljuštala kiša, i onda smo imali večeru. Cura iz moje škole je našla dečka, pa smo mi pričali. U 9 smo izašli iz soba, i imali smo da biramo hoćemo li gledati film, utakmicu ili vani pričati. Ja sam vani istresala sve moguće teme sa curama i igrala Uno. U pola 11 smo otišli u sobe na spavanac, ali zapravo to nije bio spavanac jer smo mi pričale dok nas jedna cura nije potjerala s time "da ćemo spavati na kanti jer ćemo sutrašnji dan biti umorne".





















Drugi dan

-Ujutro u pola 7 su nas probudili dečki sa viknjom "budnja". Mi smo se sve obukle i izašle van na doručak. Za doručak su se djelile hrenovke, ja to ne jedem pa sam preskočila. Na jednom stolu pokraj je bilo mlijeko i kornfleks, mene je prvo bilo sramota da odem jedina, ali kada su rekli da možemo, nas jedno 10 cura se diglo i otišlo po kornfleks. Nakon doručka, mi sa foto radionice smo išli na teren  u Zmajevac, tema su na bili gatori (vinski podrumi), tj. kulturna baština. Fotografirali smo napuštene kuće i tu ulicu, ušli smo i u jedan gator te fotografirali taj dio, zatim smo fotografirali i restoran i crkvu. Kako smo fotografirali crkvu, izgubili smo svog mentora koji je otišao niz ulicu. Šetali smo tom ulicom i fotografirali je. Usput smo smo svi kupili sokove. Dok smo čekali auto, zezali smo se s dečkima da ćemo njih tutnuti u gepek. Autom smo išli do vinograda da ih fotkamo, a zatim i do vidikovca. Vratili smo se u vrijeme ručka, nakon ručka i odmora, na radionici smo birali najbolje fotografije (od svakoga šest). Imali smo opet mi odmor, a zatim smo pisali govor za prezentaciju koji sam naravno ja morala čitati. Još jedna cura i ja smo zamolile da nas pusti na tuširanje dok nema dečkiju, pustio nas je i mi smo se otuširale (bilo je tople vode jejj). Imale smo slobodno do nekih 5 sati i to smo bile same jer je skoro cijeli kamp išao na teren. Oko 5 su po nas došli izviđači, s njima smo svi igrali neke igre.

-Prvu smo igru igrali svi zajedno, taj neki vođa izviđača si je na majicu zakačio zviždaljku, išao je u krug, a mi smo se kao dodavali zviždaljkom i pištali u nju dok je jedan dečko morao pogoditi kod koga je zviždaljka. Bilo je urnebesno je nije vidio da je kod tog vođe zviždaljka. Zatim smo podjeljeni u skupine. Prva igra je bila neko "potapanje brodovlja". Znači neki kolci su poredani i ti moraš kolce suprotne ekipe srušiti. Sljedeća je bila "izvlačenje rubaca" i meni lično najdraža. Na lijevu stranu hlača staviš rubac i ta lijeva ruka ti treba biti iza leđa. Cilj igre je desnom rukom svom protivniku izvuči rubac. Ja sam u ovoj igri dobila "nagradu" jer sam pobijedila skoro sve. Zadnju rundu sam radila sa izviđačicom koja nikada nije izgubila u toj igri, i ona je za sekundu bila brža. No, isprika mi je što sam ja prije te runde radila jednu 4 minute, pa sam bila umorna. Meni je to lagana igra je treniram karate borbu i meni je brzina dobro razvijena, kao i vid. Mislim meni je cilj protivniku proći kada najmanje očekuje. Iako ja nisam pobijedila tu curu, jedan dečko iz moje škole je. I zadnja igra je bila da trčimo tko će prije do kutije šibica. Ispalo je katastrofa jer smo mi cure stalno pričale. Poslije smo imali večeru, tj. roštilj i bilo je odlično. Navečer smo imali karaoke, ja sam obukla haljinu, i prvo je neka cura pjevala, a onda se je nas petero iz sobe diglo na pozornicu i pjevalo. Bilo je fenomenalno. Ostatak večeri sam pričala sa drugim curama. Oko pola 12 smo pušteni u sobe i tamo smo mi cure igrale istina i izazov. Jedna je otišla u mušku sobu i tamo legla na pod, haha. Nakon mog nagovaranja otišle smo spavati oko 2 sata.










































Zadnji dan

-Probudile smo u 7 sati i otišle na doručak. Poslije doručka smo mi iz foto radionice imali odmor. Kada su došle isprintane fotke, mi smo ih slagali u izložbu i ljepili na zid. U 12 sati su došli roditelji i svi su prezentirali svoje radionice. Moja radionica je bila zadnja, pročitala sam naš govor. Mentor nam je zatim podijelio diplome i neke privjeske za ključeve. Nakon toga, do mene i mojih roditelja je došao jedan djedica i pozvao me u foto klub. Vidio je fotografiju koja je odabrana, tu fotografiju ja sam htjela prvo izbrisati, ali sam ipak ju ostavila i ispala je najbolje od svih. Rekao je da kada isfotkam dosta fotografija dođem tamo da razgovaramo o njima i da mi da savjete. Pozdravila sam se sa curama i onda sam krenula kući.

Opći dojam

-Svima vama koji imate mogućnost, predlažem da odete u kamp jer je to jedno divno iskustvo, upoznamo ljude sa sličnim interesima i zabavimo se. Meni se jako svidjelo i nadam se da ću imati priliku ići ponovno.

Stvari koje su me zasmetale i koje bih promjenila

-prva je ta što su nama dečki ulazili u sobe i kupaonicu. Meni su ušli u kupaonicu, a srećom što sam imala zavjesu. Prvu noć su nam došli u 1 sat ujutro i nisu nam dali spavati.

-druga je što mislim da bi se trebalo provjeravati što drugi rade jer sam ja imala osjećaj da su na katu životinje koliko je to udaralo.

-treće je da kupaonicu ne bih trebali djeliti dečki i cure jer iskreno dečki potroše svu vodu namjerno, bolje je da su u prizemlju cure sa curama.

-četvrto hrana je katastrofa, mislim stvarno onaj grah ni ne izgleda fino.

- peto, trebale bih se djeliti kazne, a ne kod nas u sobu ušao dečko i neke cure, uključujući mene izvrijeđo, rekao mi je da sam "kuč**". Mene to nije zabolilo jer je taj kretenčina, ali sam sigurna da neke cure jeste.

-i šesto, trebali su paziti da imamo tople vode, te ne mjenjati radionice i učesnike, ako se netko prijavio u (bubam) promet nisu ga trebali staviti u radionicu dokumentarnog filma.