nedjelja, 15. listopada 2017.

Nedjeljom navečer = tjedan od 9.10. do 15.10. (2017.)























-Nakon dva tjedna ponovno pišem ovu rubriku, trebao mi je odmor od ovoga i smatrala sam to kao obavezu koja me tišti i zato sam malo zastala, no sada sam sigurna da želim nastaviti s rubrikom.

-Tjedan sam provela najviše čitajući i pišući zadaće. Test iz njemačkog mi je bio prelagan i dobila sam 5, a njime je otvorena sezona testova. Dosta vremena sam i provela razmišljajući o natjecanju, te gledanju liste. Prva tri dana tjedna su mi prošla relativno brzo.

-U četvrtak nisam išla u školu, nego sam otišla na sistematski, te kod dermatologa. Dobila sam pečat u svoju knjižicu i saznala da sam totalno zdrava. 

-Kod nas su u petak bili dani kruha, kolače sam napravila i ostavila ih, no nisam prisustvovala predstavi ni prodaji jer su razredi od 6.-8. išli na tehnički sajam.  Bilo je zanimljivo, ali i pomalo dosadno. Brzo sam razgledala štandove, bila malo na radionici i eto više se ne zna što raditi. Na kraju smo svi otišli na picu i sok. Bilo nam je baš lijepo, pričale smo, vidjela sam i dosta cura koje poznajem, a nemam mogućnost viđati ih često. Kada sam došla kući, malo sam spavala i onda na trening.


































 --Subota! Dan za Karate Darfest, tj. međunarodni karate turnir u Daruvaru koji je ove godine okupio 417 natjecatelja iz 49. klubova iz 4 različite države. Krenuli smo oko pola 10, no ja sam bila budna u pola 8 jer me je mama odvela kod cure čiji tata vozi na turnir (moji ovaj put nisu išli sa mnom). Putovali smo oko 2 sata, čitavu vožnju smo nas tri pričale, igrale kaladont i Pantomime. Borbe nismo morale mnogo čekati jer su krenule čim smo došle, ja sam ipak skoro pa najviše od svih čekala. Na kraju kući sam došla s broncom oko vrata. Poslije smo išli na sok svi zajedno, a kada sam došla kući moji roditelji su naručili hamburgere i kupili šampanjac. Nije bilo loše, lijepo sam se provela. Ipak se tješim što sam izgubila od cure koja ima preko 150 turnira, i osvajačica je svjetskog kupa. Zapravo sam još dobro i prošla.





-I danas sam naravno učila, ali sam i bila kod obje sestre i pročitala oko 200 stranica knjige.


Kako ste vi proveli ovaj tjedan?
Kako vam se sviđa novi izgled bloga?


 Sve fotografije su moje ili prijateljičine, te ako ih iz bilo kojeg razloga odlučite negdje objaviti, molim vas da napomenete da su s ovog bloga.

petak, 13. listopada 2017.

Citati za mjesec rujan

- Evo nas! Već je sredina listopada, lišće već odavno pada u najrazličitijim nijansama, a vi uz šalicu tople čokolade (nadam se) čitate postove nas ostalih. Petak je, i nadam se da ćete svi imati divan vikend. Imate li možda planove? Ja imam, sutra idem na natjecanje, priznajem da sam mnogo uzbuđena. No, post nije o tome, zato vam ja predstavljam odabrane citate!

























-Nadam se da su vam se citati svidjeli.. 💗💗



srijeda, 11. listopada 2017.

Drugi blogorođendan






















-Prije dvije godine, ovdje, na mojem mjestu je bila djevojčica od svega 11 godina koja se je upustila u taj čarobni svijet blogosfere i time počela vlastitu bajku.

-Nije imala ideju, imala je samo želju za pisanjem, želju da se dokaže da ima talent. Tada, u tom nekom vrtlogu modnih blogova i ona je sama ušla u ovaj svijet na taj način. No, mjeseci su prolazili, polako, ali sigurno. I ona više nije bila zadovoljna pisanjem rezencija, nije ju više zanimalo samo fotografiranje gdje stigne, željela je blog gdje će ona pisati što želi i kada želi.

- Uz veliku nadu preokrenula je blog, čitatelji su dolazili, ona je gradila sebe kao osobu, pisala samo o onome što želi pisati. Saznala je stvari koje nije znala, upoznala se s prelijepim osobama, i konačno je imala svoj kutak gdje može glasno i jasno iskazati svoja uvjerenja bez da itko pokrije usta i kaže joj da je drska i bahata.















-Ta djevojčica, vjerojatno ste već primjetili sam ja. Još sjedim na istom mjestu, i tipkam na istoj tipkovnici, ali opet nisam više ista. Od tada pronašla sam se u više stvari nego ikada, imam manje vremena, ali sretnija sam.

- Fotografija je postala moj strast, školske zadaće postale su mi mačji kašalj, a uz sve što sam saznala ovdje mogu biti i savjetnica svojim prijateljicama.

-Drage moje čitateljice, i možda rijetki čitatelji, dvije godine sam s vama! Nadam se da tu nije kraj, da ću čitati još vaših postova, da ćete vi čitati moje i da ću naučiti još mnogo stvari od svih vas.

-Danas je i Međundarodni dan djevojaka, i zato svim svojim čitateljicama želim da i dalje budu djevojke vrijedne divljenja, oličenje dame, ali i borca. Želim vam svu sreću u životu, da što manje plačete i da se što više smijete! A mi? Mi se opet čitamo, a do tada ja idem da proslavim rođendan svoga bloga i s iščekivanjem čekam tuđi da se isto radujem.


nedjelja, 8. listopada 2017.

Knjige koje sam pročitala u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu




























- Razmišljajući o čemu mogu pisati, sjetila sam se da je nedjelja, ali kada sam razmislila o prošlom tjednu. Pisati o tome nije mi se baš svidjelo, pa sam se odlučila za temu u vezi knjiga. Realno gledano u 5 mjeseci ja sam pročitala 4 nove knjige, što i nije baš za pohvalu. Iako sam pročitala gomilu već pročitanih knjiga, ipak mi je malo žao što nisam pročitala više novih.

Richard Bach
Galeb Jonathan Livingston















- Kada bih sama birala, nikada ne bih uzela ovu knjigu. Temelji se na prenesenom značenju. Ima mnogo fotografija i nekih 100 stranica. Priča je dosta zanimljiva, ali ju je teško shvatiti. Toplo preporučujem dva čitanja. Prvo na kojem pratite radnju, a drugo kada pratite detalje i pokušavate odgonetnuti značenje. Nije ništa posebno, ali vrijedi ju pročitati jer sadrži vrlo važnu životnu poruku.

Ocijena: 7/10
Cijena: Nepoznata

Henryk Sienkiewicz
U pustinji i prašumi














-Svojim izgledom knjiga ne poziva na čitanje, i ja sam nažalost to odlagala dok jednom nisam shvatila da nemam ništa drugo i počela je čitati. Prvih nekoliko stranica nije promjenilo moje mišljenje, ali nakon toga postajalo je sve zanimljivije. Priča prati dvoje djece Nelu i Stasija koji putuju kroz Afriku bježeći od ropstva. Nisam ja to najbolje objasnila, ali priča je stvarno divna. Pokazuje kako dječak voli djevojčicu i kako prijateljstvo sve prebrodi na kraju. Knjiga ima i predivne opise. Jedina zamjerka joj je što ima dijelove koji se protežu unedogled iako bi bilo bolje da se brže završe pa zbog toga knjiga postaje pomalo dosadna. 

Ocijena: 8/10
Cijena: Nepoznata

William Shakespeare
Otelo



















- Za sada ova knjiga je jedina drama koju sam ja pročitala. Nikada nisam imala veliku želju pročitati neku dramu jer su mnogi govorili da su teške i teško ih je shvatiti. Otelo nije loša drama/knjiga, ali je daleko od knjige koja bi mene oduševila. Ne sviđa mi se koncept dijela, a priča je sama po sebi pomalo uobičajna. Nakon desetak stranica ja sam već predvidjela tko će umrijeti. Sve u svemu, knjiga je u redu, može se pročitati, no moja očekivanja nije ispunila. Svi su hvalili Shakespearea i malo mi je žao što me je on razočarao.

Ocijena: 4/10
Cijena: Nepoznata

Paul Finch
Klub ubojica














-" Policijski istražitelj Mark "Heck" Heckenburg navikao je na krvave slučajeve, no ništa ga nije moglo pripremiti za jezivu prijetnju kad se susreo sa svojim starim neprijateljima. Prije dvije godine riješio je najteži slučaj u svojoj karijeri. Pronađene su mnogobrojne žrtve zastrašujuće zločinačke organizacije čiji su pripadnici sebe nazivali "Ugodnim momci". Heck im je uspio uči u trag i nadmudriti ih, ali kad se diljem zemlje ponovno počinju događati stravična ubojstva, jasno mu je da je organizacija razgranatija i bolje ustrojena nego što se isprva činilo. Ne preostaje mu ništa drugo nego da ponovno krene u lov na najopasnije zločince u Engleskoj koji za sobom ne ostavljaju trag, ali za vrijeme istrage lovac će i sam postati lovina."

-I došli smo do svakako najdraže i po meni najbolje knjige u ovom postu! Knjiga koja me je oduševila svojom brutalnošću i kompliciranošću, a opet nije imala priču niti koncept  koji već nije viđen. Prvo sam bila iznervirana jer glavnom junaku ne žele ništa odati, ali shvatila sam da je to vrlo dobar potez pisca jer time unio nešto drugačije. ( U većini ovakvih romana, istražitelji budu pozvani da riješe slučaj, a ne da rade protiv zakona da ga riješe). Knjiga mi se jako dopala, ima prilično gadnih scena kada se opisuje način ubijanja, ali nije to ništa neizdrživo kao u nekim. Napetost traje cijelo vrijeme. Naizgled nepovezane stvari se povezuju. I eto, neću vam više ništa odati, samo vam preporučujem da kupite i pročitate ovu knjigu jer nećete zažaliti.

Ocijena: 10/10
Cijena: 29,90 kn



Sve fotografije su moje, ako ih u bilo kojem slučaju negdje odlučite objaviti napomenite da su fotografije sa ovog bloga.

utorak, 26. rujna 2017.

Favoriti lipnja, srpnja, kolovoza i rujna






















-Nakon četiri mjeseca ne-pisanja favorita, konačno izlazi jedan takav post. Koristila sam par stvari preko čitavog ljeta, a neke sam tek počela koristiti u rujnu. 
















- Jedan pravi ljetni i tropski miris. Ostaje tijekom čitavog dana, lijepo njeguje kožu, a miris se osjeti i pola sata nakon izlaska iz kupaonice. Obilježio mi je ljeto, i baš nekako ide uz taj period.
Puno ime je: Rexona tropical power fruits and freshness.







































-Kada sam preko ljeta bila kod kuće, koristila sam ovo ulje. Ulje miriše sasvim solidno. Nešto se je govorilo da odbija komarce i to je stvarno istina jer sam izlazila van i kada sam njega stavila niti jedan me nije ugrizao. Čini kožu mekanom i sjajnom, ali nije jako masan i brzo se upija. Puno ime mu je: Avon skin so soft orginal sa jojobom.
















-Drugo ulje je isto Avonovo, mnogo je masnije i hranjivije od prethodnog. Upija se malo sporije. Miris mu je mnogo ljepši, a ambalaža je za putovanja praktičnija pa sam ga nosila na putovanja. Lijepo mi je nahranio kožu nakon kupanja u moru. Puno ime: Avon skin so soft silky moisture.
















- Tijekom ljeta na licu sam dobila prišteve koji su se proširili na vrat, dobila sam ovu vodicu koja se dobija na recept. Prva bočica mi je mnogo pomogla, imala je drugačiju ambalažu i miris, no druga (ova na slici) mi je samo pogoršala stvari tako da ovaj proizvod i volim i mrzim. No, preporučujem da probate, jer je besplatno (odete samo kod doktorice po recept), možda će vama ova novija formula odgovarati i pomoći. Puno ime: RP losion s klindamicinom.







































-Ljubičastu kremu sam dobila nakon što sam ponovno otišla kod doktorice jer mi losion nije djelovao. Nanosi se jedanput na dan, navečer i meni je mnogo pomogla. Ne plača se, ali vam ga doktorica opće prakse ne smije prepisati (moja je nekako zaobišla to), nego morate kod dermatologa. Miris je okej, ne smrdi, i jako dobro isušuje prišteve. Jedini problem je što isušuje i kožu, pa ćete ju morati više njegovati. Puno ime: Belupo Sona adapalen.

-Krema ispod je vrlo poznata jer se redovito reklamira. Radi se o poznatoj DEEP RELIEF kremi. Kupili smo je zbog moje ruke i stvarno mi je jako pomogla, a miris me je osvojio. Hladi dio tijela i time smanjuje bol. Cijena male tubice je 65 kuna, a veće oko 100.
















- Preko ljeta sam puštala nokte i oni su narasli do zavidne veličine, no kako su mi treninzi počeli više od pola je odsječeno. Lak koji mi je bio omiljeni je GABRINI 339. Tekstura je odlična, potrebna su dva sloja za potpuno pokrivanje. Četkica je dovoljno široka i savršeno radi svoj posao. Ambalaža je jako čvrsta i neće se lako razbiti. Omjer cijene i kvalitete je odličan, i uvijek preporučujem Gabrini lakove.

-I na kraju, jedina stvar koja pripada kozmetici je sjajilo za usne. Inače ne volim sjajila jer se sve ljepi, ali ovo je manje ljepljivo. Vrlo lijepo miriše i daje predobru boju. Stvarno mi se sviđa i i bio je apsolutan član svakog šminkanja za izlazak preko ljeta. Puno ime: Avon Luxe lip gloss u nijansi proper pink.
Jeste li vi probali koji od ovih proizvoda?

Sve fotografije su moje, ako ih u bilo kojem slučaju negdje odlučite objaviti napomenite da su fotografije sa ovog bloga.

nedjelja, 24. rujna 2017.

Nedjeljom navečer = tjedan od 17.9. do 24.9. (2017.)





























-Jučer nam je zvanično počela jesen! Nadam se da ste i vi kao ja spremni za jesenje aktivnosti. 

-Moram priznati da zasada uspijevam vrlo dobro balansirati između hrpe stvari koje sam ove godine utrpala u raspored. Tjedan sam provela kao i uvijek u istom tonu. Pisala sam zadaću, učila, išla na treninge. No, ipak bilo mi je baš dobro. Ela je krenula sa mnom na kreativnu, pa zajedno radimo naušnice koje su nam tema. Iako Ela viče stalno da ne zna, zapravo vrlo dobro to radi. Što se tiče postova, ideje samo lete i ubija me što ne stižem svaki dan pisati. Osmi razred pak se pokazao mnogo zanimljivijim od sedmog, strujni krugovi iz fizike su mi baš fora, a ni tehnički nije loš. 

-Sljedeći tjedan želim napraviti par stvari koje nisam stigla. Želim oporaviti instagram profil, razvrstati sve fotografije, promjeniti izgled bloga, konačno kupiti bilježnice za sve predmete, srediti raspored, te ploču za informacije. Svaki dan ću pokušati napraviti nešto od toga.















-U subotu je bila godišnjica mojih roditelja. Ujutro sam se probudila i shvatila to, otrčala sam u trgovinu i kupila poklon. Dan i nije prošao kako sam htjela, prvo su neki gosti došli ranije, pa sam mafine radila nabrzaka i prva tura je propala. Pogrešno sam shvatila mamine duple porcije i umjesto 24 mafina, ja sam napravila 48. Na kraju još su javili mami da ide voziti repu i ja sam ostala sama sa gostima (sestrom, kumom, nećakom i šogorom), da bih nakon što su oni otišli sama čistila čitavu kuću i prala suđe. Baš opuštajuć dan, zar ne? (#sarkazam).






















-Ipak, danas je bio jako zanimljiv dan. Ujutro sam se probudila i spremila, te otišla do Ivane jer moji voze repu i nisam htjela biti sama kući. Nekako sam zaboravili kupiti sok, pa sam išla u trgovinu, a dok sam se vračala, neki luđak je očito bio pijan i stjero me u prokleti kanal, da ne udarim glavu, nekako sam odskočila i bicikla je pala na moju desnu ruku. Ne znam objasniti, ali recimo da mi je trebalo oko 10 minuta da se podignem, i nekako provjerim ruku. Imam osjećaj da se univezum urotio protiv moje ruke i želi da ju slomim jer sam već drugi put imala sreće da baš desnu ruku zeznem. Kada sam se vratila do sestre, pisala sam zadaću, a onda sa Elom radila naušnice. Bilo je jako zabavno, kući sam se vratila tek oko pola osam. I onda sam se otuširala, a pošto su mi roditelji došli, tata i ja smo radili neki zadatak iz geografije. (#ruka_je_okej_malo_boli).















-Trenutno čitam ponovno "Harry Potter i Plameni pehar", a kako smo za zadatak imali fotografirati oblake, imam hrpu fotografija oblaka i zato su već u drugom postu oblaci.

Kako ste vi proveli ovaj tjedan?


Sve fotografije su moje, ako ih u bilo kojem slučaju negdje odlučite objaviti napomenite da su fotografije sa ovog bloga.

četvrtak, 21. rujna 2017.

BTSwithA = Osmi razred






















-Što se sve može promjeniti u 8 godina, što se može dogoditi? Bilo je tu svađa, nalazili smo prijatelje, otkrivali pravu istinu o nekima, imali smo ljubavne zavrzlame, odrastali smo, zezali, varali, igrali.. Neki su tu od početka, neki tek četvrtu godinu, ali koliko god mi stvarno željeli da iskočimo što više iz te škole taj osjećaj barem male tuge ne možemo poreknuti. Nije bilo savršeno, ali opet je, na neki svoj ne-savršeni način.

- Zar stvarno godine mogu toliko brzo proletjeti? Hoćemo li se mi poznavati nakon svega, ili ćemo na ulici okrenuti glave jedan od drugoga? Toliko toga se je dogodilo u toj zgradi, na tim eskurzijama, u tim klupama.. Nekima prve veze, ljubavi, prijateljstva, prve ambicije, prvo sve. 























-I odjednom zadnja godina, ta završna godina. Iako na početku, znaš da će proći. Toliko toga će se promjeniti. Nećeš više ući u razred i vidjeti onog dječaka, nećeš skakati na istu kolegicu i čekati na istom mjestu. Nećeš zezati istog profesora i nećeš se šminkati u istom wc-u. Nećeš, nećeš VIŠE NIKADA.

-Što onda ja želim od svoje zadnje godine? Ja želim da bude ista kao prošle! Želim da se zezamo, da radimo party-je, da idemo na eksurziju, da se gađamo grudama, da radimo plakate, da slavimo rođendane i na kraju da imamo najbolje ljetovanje zajedno. Nisu oni savršeni razred, ali 8 godina nije malo. Prihvatiš ljude, baš takve kakve jesu. I da, želim da dobijem nagradu za prođene razrede s pet nula, da upišem željenu školu, da idem na dodatne i kreativnu, sve to, ali opet da to radim opušteno i da ovu godinu pamtim kao najbolji završetak jednog od najboljih razdoblja mog života.
















- Svim svojim kolegama (koji su još sa mnom, ali i onima koji su otišli) želim, kao i sebi sreću na budućim upisima, te da pamte osmogodišnji period po onome dobrome, a ne po onim lošim trenucima. Isto savjetujem i vama ostalima koji ovo čitate. Da, pišem sada ovo jer će na kraju svega biti prekasno da se vratimo i uživamo, a u ovom trenutku još ima vremena.